napisano: 27.10.2006., petak u 16:45

Što se stvarno događa... ja ne znam

Hej...Dee se stvarno promijenila. Pitala sam ju zašto ju nije briga za njenu staru ekipu. Rekla mi je da je počela shvaćati da oni samo iskorištavaju jedni druge. A njoj je to počelo ići na živce, ne želi više biti takva. Meni je drago, samo ne znam što sada... Jer, ona sada nema nikoga s kim se može družiti... Pomalo je tužna, mislila sam da je to zato jer je mama nestala, ali nije... Ovako je otprilike tekao naš razgovor
Ja: Dee, vidim iz aviona da si tužna... Što je?
Dee: Ma ništa...
Ja: Ne laži mi. Je li to zato što je mama otišla?
Dee: NE!
Ja: Dobro, dobro, smiri se...
Dee: OK... Gledaj... Mama i ja nismo uopće bile bliske, ja sam radila ono što je ona govorila, jer sam se bojala da će me tući!
Ja: Što???
Dee: Ja...Ona me tjerala da se družim s ovima, i da budem s Alexom, i da se svađam s tobom...
Ja: MOLIM???
Dee: Oprosti...Bila sam blesava...
Ja: Ona te...
Dee: Ona mi je rekla da... Da si ti glupa i svašta je pričala, i kada sam ja htjela razgovarati s tobom prijetila mi je i nije mi dala...
Ja: O Bože...
Dee: Ja... Sorry Lee... Bila sam joj i povjerovala, ali sam u zadnje vrijeme počela shvaćati što je istina... I počele smo se svađati...
Ja: Tako mi je žao...
Dee: Ona... Ja... Prekinula sam s Alexom jer nisam više mogla tako... A Mark... sviđao mi se...
Ja: Žao mi je...
Dee: Nema ti zašto biti... Odmah mi je bilo jasno da mu se ti sviđaš... I kanila sam odustati, ali mama... pa rekla mi je da ako ne uspijem biti s njim da moram odseliti iz ove kuće... Zauvijek... I da ću dobiti batina... A ja zapravo nisam htjela biti s njim na silu, ali...
Ja: Kako je mogla...
Dee: Ne znam... Ali ja se nje tako bojim, Lee... Bojim je se.

Više ništa nije isto. Nije mi samo jasno zašto. Koji razlog ima majka da posvađa svoje kćeri? Odnosno, da im ne da da se druže cijeli život... Od šestog razreda mislila sam da me Dee mrzi, a zapravo je ona koja me mrzila bila moja rođena majka... Pitam se... Ništa mi više nije jasno... A i Nina... Što je njoj, to mi je još manje jasno. Jamieju isto nije jasno. Ponaša se jako čudno. Nije željela ići van u petak, niti se naći s njim... Ja sam htjela doći k njoj, ali nije mi dala. Nick mi je rekao da se zatvorila u sobu, i da ne želi komunicirati ni sa kim. Boji se za nju, kao i ja, znala je ona imati takvih razdoblja kada nije htjela ni sa kim razgovarati, ali što joj je sada, a cijelo je ljeto bilo sve u redu, ne znam...

Nahlee, Chiato, Cuni, Tshara i Ytna stajali su na livadi. Pronaći put do «onoga» svijeta nije nimalo lako, prolazi se moraju naći, a i tada je teško proći kroz njih. Skoncentrirana, Ytna je držala svoje simbole u rukama. Čekala je tračak bijelog svjetla, znak da mogu prijeći u drugi svijet. Nahlee je gledala u nju. U jednom trenutku, simboli su zasvijetlili. Ytna je otvorila oči.
Ytna: Idemo, vrijeme je.
Ostalo četvero pogledalo ju je, i u tišini su stali u krug oko nje.
Tshara je znala što slijedi. Osjećaj hladnoće, ništavilo i onda njena mala kućica. No Nahlee, Chiato i Cuni nisu imali pojma što ih očekuje, i prilično su se iznenadili kada ih je zapljusnuo val toga hladnog osjećaja. U tami, njihovi simboli bili su im jedino svjetlo. U roku nekoliko trenutaka, svjetla su ih povela, i našli su se u Tsharinoj kućici. Za Tsharu, ona je bila taman, no za petero je bila mrvicu premala. No ipak su se smjestili. Tshara im je ispričala ponešto o tome svijetu. Jer on se promijenio otkad su prošli puta bili ovdje, a Nahlee nikada nije bila tu. Kao ni Ytna no ona je već bila pripremljena. Tko su Čuvari nisu znali u potpunosti, ali znali su da će ih osjetiti kada budu blizu. A jednog su čuvara već znali. Bila je to Tsharina čuvarica. No još ih je trebalo naći mnogo... Po dva za svaki simbol.

Izgubljene riječi, Tvoji tragovi ( 9) + Stavi na papir + na vrh posta

napisano: 17.10.2006., utorak u 23:31

...bolje je...

E pa što je nevjerojatno, nevjerojatno je. Mama je nestala. Isparila je jednostavno. Od onoga dana nije se vratila doma. Tražili su je svuda, ali je nestala bez traga. Možda je i bolje tako. Tata... brine se malo, ali je još više ljut na nju, i nije mu (kao ni nama) jasno što se dogodilo. Bojim se da niti Dee niti ja nikada nećemo shvatiti što se dogodilo s njom te večeri, ako nam ona ispriča, a kako se za sada čini, to se neće dogoditi. Bojim se samo da će nešto napraviti kada to budemo najmanje očekivali. Policija je obećala da će sve napraviti da ju nađu, ali nekako imam osjećaj da to neće biti nimalo lako. Ne znam što će sada biti. Kako je tata sad doma vratili smo se svi kući, ali imamo stalno policijski nadzor (koji me iritira). Dee...iako sam mislila da će sad kad joj je bolje početi opet šiziti na mene, nije. Prestale smo se svađati. Od te noći, nismo se niti jednom posvađale. Meni je nje tako jako žao. Nitko, ali baš nitko od ljudi s kojima se družila nije ju niti posjetio, niti nazvao da pita što je s njom. Rekla mi je da je nekako i znala da će tako biti. U zadnje vrijeme nije se baš previše slagala sa njima, a u tome društvu ako nisi stalno aktualan, prestaješ postojati nakon par dana. Ali ono što me više iznenadilo, je to što je rekla da ju nije baš previše briga za to. Iskreno, nisam ju pitala zašto, ali hoću. Evo sad sam došla iz škole, točnije bila sam poslije škole još s Ninom. Danas sam išla u školu prvi puta nakon tog incidenta. U školi je...pa, bilo je čudno. Moji frendovi znaju da sam s Markom, ali ostatak škole nije znao (čudno, obično se takve stvari brzo šire), pa je kad smo došli zajedno u školu zavladao muk, ljudi su bili jako iznenađeni, a meni je bilo neugodno što me svi gledaju... U međusmjeni smo se svi našli vani pa sam im ispričala zašto me nije bilo u školi, svima je to bilo razumljivo, pitali su za Dee, rekla sam im da danas izlazi iz bolnice, i bolje je. Pridružio nam se Tony, stvarno je fora lik (mislim kao frend). E, da, ovo je bilo iznenađenje dana: Mark, Jamie i ja sjedimo na prozoru i nešto se zezamo. Vidim da nam prilazi Karen (jedna od ekipice moje sestre, godinu starija od mene), mislim da će me pitati za Dee, ali ne. Dođe do Jamieja i počela se derati.
Karen: Kako možeš biti takva budala, ja ne mogu vjerovati
Jamie: Što? Jel imaš ti problema?
Karen: Da, to što si ti blesav!
Jamie: Mogu li barem znati zašto sam ja to blesav?
Karen: Kako možeš biti s tom budalom i balavicom!
Jamie: O čemu ti?
Karen: O tvojoj glupoj curi, Nini!
Jamie: Slušaj ti mene. Nina niti je budala, niti je glupa a niti se ponaša kao balavica, za razliku od tebe, i nemaš ju zašto vrijeđati, ako ju ja volim, to je moja stvar!
Karen: Idiote, budalo, budalo!!!! (počela ga je tući)
Jamie: Ej, curo, daj se smiri, što ti je?
Karen: Glupane, glupane!!!
Jamie(odmaknuo ju je od sebe): Molim te da odeš, ne znam što ti je, ali saberi se i pusti mene, a pogotovo Ninu na miru, jasno?
Karen se uvrijeđeno pokupila. Mark je zblenuto gledao što joj je, meni je bilo jasno.
Jamie: OK, što je toj curi?
Mark: Nemam pojma.
Ja: Mislim da ja znam.
Njih dvojca: Što?
Ja: Jamie, vidi se iz oblaka da je cura zatreskana u tebe. A s obzirom da se prije družila s mojom sestrom, a da znam kakva je Dee bila, nimalo me to ne čudi.
Mark: Bila?
Ja: Što?
Mark: Krivo vrijeme-nije li Dee još uvijek takva?
Ja: U tom i je poanta-nije. Ne znam zašto, ali od one večeri se tako jako promijenila.
Mark: Ozbiljno?
Ja: Da. Razgovarale smo puno puta, vjeruj mi, jako se promijenila. Uopće više ne komunicira sa starim društvom, a da ne pričam koliko se prema meni drugačije odnosi.
Jamie: Možda se opametila konačno.
Ja: Mislim da je.
Mark: Ne znam baš...
Ja: Mislim da joj treba dati šansu. Izlazi danas iz bolnice. Vidit ću kako će biti sljedećih par dana.
Mark: Aha
I onda je zvonilo. Dee je došla doma danas ali ja sam bila s Ninom(to sam već rekla) vani. Ninu ona njena tajna počinje jako mučiti, ali i dalje mi ne želi reći o čem se tu radi. Ne želim ju gnjaviti, vjerojatno će mi reći jednom i sama. I tako... To je valjda to za danas...

Nahlee, Chiato, Cuni, Tshara i Ytna osjećali su laganu toplinu dok se njihova moć razdvajala i preobličavala. Tshari je ta toplina bila neobična jer je bila relativno ugodna. Prijašnja razdvajanja bila su bolna i neugodna. Nekako je imala dojam da je za ovo sada zaslužna Ytna, i peti simbol. Pet je puta Aski prošao nebom i izmijenio mjesto s Toope (Mjesecom) prije no što je razdvajanje bilo gotovo. U trenutku kada je završilo, svih petero držalo je u rukama svoje simbole, razdvojene ali svejedno pune velike moći. Jedino je još trebalo naći Čuvare.

Izgubljene riječi, Tvoji tragovi ( 17) + Stavi na papir + na vrh posta

napisano: 08.10.2006., nedjelja u 10:57

nastavak prošlog posta...

Odveo me k Dee. Ležala je u krevetu spojena na infuziju, izgledala je tako...ne znam. Uvijek je bila jaka, bezobrazna i sve to, a sada... Samo me tužno pogledala. Nisam znala što da napravim, ili kažem. Samo sam stajala nekih 10 minuta. Počele smo onda pričati. Rekla sam joj što je doktor rekao, da bismo trebale to prijaviti. Dok sam stajala tamo i gledala ju, znala sam i sama da ću ga poslušati. Nisam mogla dozvoliti da se ovo ponovi. Ne zbog sebe, nego zbog Deidre. Ja uvijek mogu otići nekamo, ja imam Ninu i sve ostale, ali Deidre... ne znam, nekako se bojim za nju. Odlučile smo ipak prijaviti, pa što bilo. Tata je bio na putu, i nije ga se moglo dobiti na mobitel. Matt i Christy su dojurili u bolnicu pet minuta nakon što sam ih nazvala. Rekao je da smo potpuno u pravu, i da nema šanse da to samo tako prođe. Christy je rekla da će ostati s Deidre dok Matt i ja odemo na policiju. Izašla sam van reći Jamieju i Tonyju da je Matt došao i da mogu ići, i zahvaliti im. Rekli su da nije problem, i otišli su. Matt i ja smo išli na policiju. Bilo je to mučenje, sve što su nas ispitivali... Rekli su da će napraviti nešto, i da imamo li gdje prespavati da se ne vraćamo kući dok se to ne riješi. Matt je rekao da imamo, iako ja nisam znala na što misli. Izašli smo iz stanice, i ušli u auto.
Ja: Matt, zašto si rekao da imamo kamo, a nisi me ni pitao?
Matt: Zato što su Christyni na putu, i ja bi ovako i onako bio kod nje, a znam da joj ni ti ne bi smetala.
Ja: A-a, uopće vam ne bi smetala... Matt, smiješan si, znaš.
Matt: Znam, da...
Ja: Pitati ću Ninu.
Matt: Aha, dobro. Hoćeš ju nazvati ili da te odvezem do nje?
Ja: Odvezi me.
Nini nije bio problem, rekla mi je sam blesava što uopće pitam, naravno da mogu. Stvarno je najbolja na svijetu! I tako sam sada ja kod nje, Dee mora biti još par dana u bolnici a Matt je kod Christy. Popodne sam bila s Markom, ispričala sam mu sve... Bojao se da je on kriv, ali rekla sam mu da nije. Kako bi on mogao biti kriv što je mama... Ma to nema logike... U glavnom, bilo mi je lijepo s njim. U školu sada par dana neću ići, doktor mi je ispričnicu napisao. Nadam se da će se sve to srediti... Ne mogu reći da se nadam da će dobro završiti, jer se ovo više ne može popraviti, šteta je učinjena, i nikada više neće biti isto... Ali iz svega toga će možda izaći i nešto dobro... Jer čini mi se da smo se Dee i ja malo približile jedna drugoj... Vidjet ćemo još što će biti...


Dragulj je počeo ponovno blistati i Tshara ga je otvorila. Pojavila se plavkasta svjetlost i Tshara je znala da ju treba Nahlee.
Tshara: Reci
Nahlee: Tsi, počelo je.
Tshara: Što?
Nahlee: Pronašli su Ključ.
Tshara: Što? Kada? Kako?
Nahlee: Ne znam, ali sada im neće trebati dugo da otvore Prolaz.
Tshara: Oh, ne... Ako uspiju...
Nahlee: Trebamo ih, Tsahara. Vrijeme je došlo.
Tshara: Nadala sam se da nikada neću morati to ponovno napraviti!
Nahlee: I ja... Ali moramo. Tshara, vraćaš se, Putem Dragulja.
Tshara: kada?
Nahlee: Odmah. Razdvajanje mora početi odmah.
Tshara: U redu. Čekam Zraku.
Nahlee: Vidimo se

Tshara je zatvorila oči. Čula je laganu pjesmu, pjesmu Ayaka. Prepustila se onome što je osjećala. Vidjela je trak, tračak svjetla koji se svakom sekundom širio. Vidjela je poljane svoje zemlje, zemlje Ayk. Vidjela je sve na njima. Osjetila je laganu toplinu, i zatim ništa, kao da se sve raspalo. Ništa, ničega nije bilo, potpuna tama. Činilo se kao vječnost, vječnost ničega. Zatim je začula tihi glas.
«Tshara... Tshara»
Lagano je otvorila oči. Svjetlost ju je zaslijepila. Ljubičasto sunce Aski svjetlilo je iznad nje, posipajući svoje zrake po njoj. Kako joj je bilo neobično vidjeti ponovno svoj svijet, gledati ga očima Ayaki. Nahlee se nadvila nad nju.
«No?»
Tshara se pridigla i iz sve snage zagrlila Nahlee. Pustila je Nahlee i zagrlila Chiata, i Cunija. Bilo joj je drago da ih vidi, ali i nije. Jer znala je što slijedi. Razdvajanje elemenata.
Cuni: Idemo.
Krenuli su za njime. U pećini su ih čekali Ayana i Nouki. Krenuli su u dubine, u najudaljeniju dvoranu.
Kada su došli tamo, Nahlee je prizor zaslijepio. Tshara, Chiato i Cuni mirno su stajali, ali Nahlee je bila osupnuta. Njih troje već su bili ovdje, ali Nahlee je bila nova, ovo je bio prvi puta da je kročila nogom u dvoranu otkud sve potječe. Četiri simbola nalazila su se na zidovima, i jedan se nalazio na podu. Uz strop su lebdjeli balončići, ili nešto slično. Uz svaki simbol bila je udubina. Udubina za ruku. Nahlee je pogledala simbole. Znala je što znače. Prišla je «svome» simbolu. Tshara, Chiato i Cuni napravili su isto. Ali Tshara je odjednom primjetila simbol na podu, kao da ga nije prije vidjela.
Tshara:«ŠTO???»
Nahlee: Što što?
Tshara: Kako može biti pet simbola?
Ayana: Simbol spajanja, zajedničke snage, promjene, nastajanja i nestajanja onaj je peti simbol.
Tshara: Ali prošli puta...
Nouki: Ga nije bilo, znamo. I to je bila greška
Ayana: Zato su oni nestali.
Tshara: Ovaj puta... hoće li se opet to dogoditi?
Ayana: Ne bi trebalo.
Tshara: U redu onda... Ali... tko će biti Nosioc petog simola?
Ayana: Ytna. YTNA!!!
Ytna: Tu sam.
Upoznali su se. Ytna je znala sve što je trebala znati. Stavili su ruke u utore. Razdvajanje je počelo.

Izgubljene riječi, Tvoji tragovi ( 16) + Stavi na papir + na vrh posta

napisano: 02.10.2006., ponedjeljak u 21:09

"Svako zlo za neko dobro"...mo'š si mislit... ne može biti gore...

Probudio me telefon. Ustala sam i osjetila bol na faci. Trebalo mi je par minuta da se sjetim što se dogodilo. Javila sam se na telefon. Osoba koju sam trebala. Jamie.
Ja: Molim?
Jamie: Ej, Jamie je. Kak si?
Ja: Ne baš najbolje. Ispričati ću ti kasnije. Jamie, možeš li doći autom do mene? Treba mi velika usluga!
Jamie: Za curu mog best frenda sve. Što ti treba?
Ja: Ha?
Jamie: Rekao mi je Mark sve, ne izvlači se. Što trebaš?
Ja: Aha... Ma...moram sestru doktoru otpeljati, stvarno je bitno, a nemam koga drugog tražiti.
Jamie: Što? Oke, dolazim, samo reci kad?
Ja: Kad možeš
Jamie: Za pola sata me evo.
Ja: HVALA puno!
Jamie: Ma nema na čemu.
Ja: A što si ti mene zvao?
Jamie: Htio sam te malo zezati, ništa bitno.
Ja: Oke. Vidimo se.

Probudila sam Deidre da se obuče. Nešto smo doručkovale, bila je blijeda i jako tiha.
Ja: Dee...nije ti dobro, jel da?
Dee: Aha... Malo mi je slabo, i sve me boli...
Ja: Idemo zato doktoru.
Dee: Oke.
Tada je došao Jamie, ja sam mu otvorila. S njim je bio još neki dečko.
Ja: Ej...
Jamie: LEE! Što ti se dogodilo? Jesi dobro?
Ja: Ja jesam, što se baš i ne može reći za Deidre. A tko si ti?
Lik: Zovem se Anthony, ali me nitko tako ne zove, nemoj ni ti. Tony je OK.
Ja: Oke, Tony, ja sam Lianne.
Dečki su ušli u kuhinju, deidre je sjedila na stolici, bilo joj je stvarno loše. Jamie me zbunjeno pogledao ali samo sam mu odmahnula rukom da ću mu kasnije objasniti. Tony je podigao Dee i odnio ju u auto. Ja sam sjela s njom otraga a Tony naprijed.

Kad smo došli k doktoru sestra nas je odmah poslala unutra. Tony je cijelo vrijeme nosio Deidre jer nije mogla hodati. Stvarno sam se bojala za nju. Dečki su izašli van, a ja sam ostala.
Doktor: vaš doktor je na bolovanju, moje ime je Thomas Rennan. Što se dogodilo?
Ja: ma ovaj...pa...nezgoda...i...
Doc. Rennan: Nemoj me lagati. Znam kako izgleda kada netko padne a kako kad ga istuku. A njoj stvarno nije dobro. Bojim se da će morati ostati u bolnici. SESTRO!
Sestra je ušla unutra s kolicima i stavila Dee na njih.
Ja: Kamo? Želim ići s njom...
Doc. Rennan: Ne brini, moći ćeš odmah k njoj. Ali nisi ni ti u najboljem stanju. Daj da pogledam to.
Stavio mi je nekakav zavoj ili što li je to već na facu. Ruku mi je zamotao a za modrice je rekao da je bolje da ništa ne napravi da će proći same. No nije me htio pustiti kući.
Doc. Rennan: Reci mi što se dogodilo?
Ja: Ne.
Doc. Rennan: Možeš reći meni ili policiji, biraj.
Ja: Policiji? NE!!!
Doc. Rennan: Onda reci meni.
Ispričala sam mu. Rekao je da bi trebala prijaviti policiji, ali ne pada mi to na pamet. Mami je nešto puknulo i biti će sve dobro sad kad se smirila. Nije mi vjerovao. Možda zato jer ni ja nisam vjerovala sama sebi.
Doc. Rennan: Neće biti dobro, vjeruj mi. Nagledao sam se takvih slučajeva, i uvijek je isto. Ovo je bilo prvi puta, ali sigurno nije bilo zadnji puta. Ne napravite li nešto, bojim se da ćemo se opet vidjeti.
Ja: Ali...ali ne želim...
Doc. Rennan: Ne želiš razoriti obitelj. Razumijem te. Ali vjeruj mi, bolje je da napraviš nešto.
Ja: Ali bojim se... I želim vidjeti Dee!
Doc. Rennan: Dobro, odvest ću te k njoj. Dogovorite se. Vjeruj mi, bolje je da napravite nešto.

Izgubljene riječi, Tvoji tragovi ( 6) + Stavi na papir + na vrh posta