napisano: 26.12.2006., utorak u 13:14

Malo čudna konstrukcija posta...prvi i zadnji puta...neću više :)

Taj hram, bio je tako čudan. U spisima koje mi je baka ostavila na čuvanje, ovo se nije nigdje spominjalo. Ona je svoje moći naučila na svijetu koji se zvao Ayk. Nije mi napisala da ću ja biti jedna od čuvarica. Sve je to neobično, ali me više ne začuđuje, stvari koje vidim, i koje osjetim... Zapravo je lijepo. Tachi hoda ispred mene, svi ga slijedimo, koračajući oprezno. Jamie me primio za ruku, i bilo mi je tako drago da je uz mene. I on i svi ostali. Osjećam se puno snažnijom no inače. Tshara mi leti oko glave već dobrih deset minuta.
«Daj, Tshara! Uh!» rekla sam joj kada mi je sletjela na nos. Počela se smijati i sjela je Jamieju na rame. Odjednom smo stali, kao da nas je neka nevidljiva barijera zaustavila.
«Iskre, dođite» pozvao ih je Tachi. Prošli su kroz barijeru, i nismo ih više vidjeli. Pogledali smo se međusobno, ali nismo ništa učinili.
Nina


Nakon nekoliko trenutaka pojavili su se, i iznenadili nas. Bili su ovaj puta jednako veliki kao i mi. Nisam to baš shvatio, ali nema veze, ovo je ionako sve zbunjujuće. Vidim da se i Luce baš ne može snaći. Tachi nam kaže da će nas oni podučiti svemu, i prolazimo kroz tu neku pregradu. Sve je tako neobično. Iznenadio me val crvene boje, kao vatra, ali zapravo je bio dobar osjećaj.
Chris

Vrijeme je da počnemo učiti upravljati svojim moćima, rekao je Tachi. Nije me iznenadio. Bilo je vrijeme da svatko od nas krene za svojom Iskrom, i iako sam se u početku malo bojala, shvatila sam da nema razloga za strah. Neće nam učiniti ništa loše. Nahlee je hodala ispred nas. Ušli smo u neku prostoriju u kojoj se nalazila posuda s vodom, i mnogo stupova. Nahlee nam je rekla da je naš zadatak srušiti te stupove bez da se pomaknemo s mjesta, a meni prvo nije bilo jasno na koji bi to način trebali izvesti. Tony ju je također zbunjeno pogledao.
«Joj, pa dajte. Osjetite moć u svojim rukama, pustite ju da protječe... Nemojte razmišljati, osjetite to!» rekla nam je Nahlee. Pokušala sam se opustiti i osjetila sam nešto neobično, kao da tu vodu mogu pozvati k sebi, pa sam i pokušala. I uspjelo je. Mlaz vode je iz zdjele krenuo prema meni i zaustavio se u liku kugle u mojim rukama. Tony je uspio napraviti isto. Trebalo nam je satima da uspijemo srušiti sve stupove, jer je u početku te mlazove bilo teško kontrolirati, ali sada smo se već malo i navikli. Skupa smo napadali stupove. Nekako, kao da sam znala što Tony misli, i bez dogovora bi uvijek gađali u isti stup.
Deidre



Svi čuvari prošli su sličnu obuku, morali su naučiti kako kontrolirati svoje moći. I iako se činilo da njihov trening traje danima, zapravo se odvijao bez vremena. Vrijeme je stajalo na Zemlji i svim svjetovima ovoga svemira, no ne i u svijetu Nota, koji su se pripremali za konačni udar. Shea je promatrala čuvare. Brzo su učili, brže no što je mislila. Svi osim dvoje koji su joj najviše trebali. No znala je zašto je to tako. Njihova je zadaća puno veća, oni će morati zatvoriti prolaze između više svemira, razdvojiti ono što nikada nije ni smjelo biti spojeno, i vratiti izgubljeno. Puno su morali naučiti više nego ostali, ali Shea se ovaj puta nije toliko brinula. Znala je da će uspjeti. Pogledala ih je. Lianne još nije nikako uspijevala preusmjeriti zraku svjetlosti kamo je trebala, a Mark se mučio s jednim neposlušnim nabojem električne energije. I dok su se ostali čuvari odmarali, Ytna i njenih dvoje čuvara još su učili.
Izgubljene riječi, Tvoji tragovi ( 3) + Stavi na papir + na vrh posta

napisano: 16.12.2006., subota u 15:31

U dvorani Postojanja

«Čuvari dolaze!» rekla je Shea Tachiu, a on se nasmješio.
«Ma što si tako uzbuđena? Sve će biti dobro!» zagrlio ju je, ali ona se nije mogla smiriti.
«Joj, ne znam! Bojim se da će ih Noti zaustaviti! Joj..» nervozno mu se izmaknula i nastavila šetnju po prostoriji.
«Daj, She! Noti još nisu prešli granicu! A i znaš i sama da ne mogu napasti čuvare dok nemaju znak!» smirivao ju je po tko zna koji puta. Shea je oduvijek bila takva, bojala se da će sve krenuti po zlu. Shea i Tachi... tko su, ili točnije, što su oni bili nitko nije znao. Predstavljali su ravnotežu u svijetu, birali su čuvare. Bili su ono što bi nazvali Bogom, samo oni su bili dvoje. Bili su potomci vrste Atse, ali odabrani. Kako su izgledali? Ne može se opisati, nisu izgledali niti kao ljudi, niti kao bića iz mašte, bili su samo-savršeni, njihova tijela su bila savršena, sastavljena od sile života, sile smrti i svih ostalih sila koje upravljaju svijetom, uz savršene materijalne karakteristike. Na Zemlji, ljudskim očima, nije ih se moglo vidjeti. Kao ni na Ayku, i na bilo kojem drugom svijetu. Čuvari i Iskrice su imali dar da vide nevidljivo, osjete ono što se ne može osjetiti, pa su tako mogli i vidjeti Sheu i Tachia. I sada se upravo to trebalo dogoditi. Iako čuvari nisu znali kamo idu, kao ni Iskrice, jer nikada nisu bili tamo, osjećali su to na neki način, iako nisu znali kako se to mjesto zove. Išli su u samo središte svemira, išli su tamo odakle je sve počelo, u točku iz koje je krenuo «veliki prasak»-stvaranje svemira. Sada se tamo nalazila dvorana Postojanja, po kojoj je Shea nervozno hodala, a Tachi se sjeo u zrak i promatrao ju. Nikako se nije smirivala. Putovanje je u čuvarima izazivalo čudne osjećaje, koje nisu nikada prije osjetili, znali su stvari koje nisu shvaćali otkud znaju, vidjeli su stvari koje nisu sanjali da će vidjeti, neke prizore koje njihov mozak u početku nije htio prihvatiti, ali polako su shvaćali da je sve to stvarnost i navikli se. Osjetili su kako naglo usporavaju putovanje i zaustavili su se, u praznome svemiru, osjećali su neku privlačnu silu, i to veliku prema tmini koja se pružala pred njima. Crna rupa, bila je Lianneina prva misao, no odmah je shvatila da to nije to. Vidjeli su nešto poput maglice kako im se približava, bilo je prekrasno. U potpunosti ih je zaogrnulo, i svi su se počeli osjećati dobro, sigurno. Maglica ih je uvela u tamu, zatvorili su oči, ne mogavši shvatiti eksploziju boja. Bilo je to kao da vide sve boje odjednom, ali opet se one ne miješaju, kao da vide sve moguće nijanse, ali svaku zasebno. «Otvorite oči» rekao im je glas, zvučao je tako neobično, taj glas, tako...savršeno. Odmah su shvatili što je to neobično. Svi su otvorili oči i ogledali se. Nisu se mogli načuditi prostoru oko sebe, bio je neobičan, no sada su shvatili da im se to čini jer je sve savršeno, a u svijetu koji su poznavali, potpuna savršenost, nije postojala.
«Da, vidim da vam je sve čudno», govorila je mlada žena, koja se pojavila niotkuda, zajedno sa mladićem. Čuvari sada uopće nisu ni razmišljali o neobičnome.
«Vidite savršene stvari, koje da ste ljudi, ne biste vidjeli, također i vi.» obratila se sada Iskricama. «Morate mnogo učiti, a imamo malo vremena».
«Dođite sa mnom», pozvao ih je Tachi. Znali su kako se njih dvoje zovu, iako nisu znali otkud, no sada im više ništa nije bilo neobično.
Izgubljene riječi, Tvoji tragovi ( 8) + Stavi na papir + na vrh posta

napisano: 07.12.2006., četvrtak u 16:17

Magical moments

Nisam znala zašto nas je Nina trebala. Nisam mogla to ni zamisliti! Ovo je prepreprečudno da bi se stvarno događalo! I još uvijek sam zbunjena. Našli smo se kod Nine, nadajući se da nam ima reći neku banalnost, ali po izrazu njenog lica vidjeli smo da je ozbiljno. Nick je bio također zbunjen, nije imao pojma što se zbiva. Ninina soba bila je za neko čudo uredna, a na sredini sobe stajala je kućica za lutke. Ja sam bila iznenađena. Vidjela sam tu kućicu, ali Nina ju gotovo nikada nije dirala, pa mi nije bilo jasno što je to sad odjednom da je to vani. Lagano smo se svi skupljali. Ja sam bila došla prva, sama. Dee i Tony došli su zagrljeni, i zaslužili pljesak. Jamie, Chris, Mark, Lucy i Ann su došli zajedno. Jamie je zagrlio Ninu, a Mark sjeo do mene (sjedila sam na podu) i poljubio me, malo iznenada, skoro sam pala. Nina nas je zamolila da sjednemo svi u krug oko kućice. Meni i dalje nije bilo jasno što se zbiva. Sjeli smo se, svi osim Jamieja koji je stajao skupa s Ninom, također ne shvaćajući o čemu se tu radi.
«Ja vam ne mogu objasniti... Ne znam riječi... Možda ćete njih shvatiti...ja stvarno ne znam drugo.» sjela je do kućice i otvorila krov. Iznutra su se vidjela neka svjetla, a mi smo začuđeno gledali. Ni dvije sekunde nakon toga, ta svjetla, izgledala su kao krijesnice, izletila su van, samo što su bila velika. Stala su na krov kućice. Svi mi smo vrisnuli. Što su ta svjetla bila, nismo još znali... Ali saznali smo. Kada su zastala vidjeli smo da su to... vile? Ne znam kako bi ih drugačije opisala. Zelena, plava, siva, crvena i neka čudna. Zelena je poletjela u zrak i obratila nam se. Koliko god je mala bila, svejedno smo ju sasvim jasno čuli.
«Hej...ovako...ja sam Tshara, iskra zemlje.» Poletjela je prema Nini i Jamieju. Čovjek bi očekivao da će se prepasti, ali nisu. Jednako kao ni mi ostali. Uopće nam to nije bilo... a ne znam. U glavnom, oko Jamiejevog i Nininog vrata su se stvorile neke ogrlice, i Tshara je nestala.
«Cuni, zrak» predstavio se sivi. Ovaj puta su na izboru bili Annie i Nick.
Dee je pružila ruku prema plavoj, i ona joj je stala na nju, i nasmijala se piskutavim glasom
«Nahlee, voda» obletila je oko Tonya i Dee.
«Chiato, vatra» nestao je u trenutku kada su se stvorile ogrlice oko Chrisa i Luce.
Ona poslijednja stajala je i dalje na rubu kućice.
«Hej, malena, dođi» pozvala sam ju da mi sleti na ruku. Mark me zagrlio i primio za ruku. Iskrica je sletjela na naše ruke.
«Ja sam Ytna, iskra spajanja i čiste energije» tiho je rekla. Napravila krug oko nas. Dok mi se ogrlica starala oko vrata osjetila sam neku toplinu, i kao da sam čula glas u glavi, koji mi je sve objasnio što trebam raditi.
Neko vrijeme smo samo tako sjedili na podu i gledali jedni u druge, kao da ne shvaćamo što se dogodilo, iako smo jako dobro znali. Ili bolje rečeno, osjećali smo to...
«I što sada...» primio je Tony svoju ogrlicu i prekinuo neugodnu tišinu. Imala sam osjećaj da znam što trebam napraviti.
«Ytna...dođi» primila sam ogrlicu. Mark me zagrlio i napravio isto. Svi su napravili što i mi, i onda...nešto najčudnije na svijetu. Osjećala sam se kao da me netko zatvorio u neki balon, samo što je ovaj osjećaj zapravo bio jako ugodan. Imala sam osjećaj kao da me tisuću ruku razvlači, no iako sam strašno htjela, nisam mogla otvoriti oči. Činilo mi se da to traje cijelu vječnost, iako sam nekako znala da to nije tako. Kada sam konačno otvorila oči, prizor...pa, svi smo bili zabezeknuti. Krila? Mi smo ljudi, na koju foru mi imamo krila? To se činilo nemogućim, pa ipak sam ona na svojim leđima jako dobro osjećala. Na sebi sam imala odjeću koju nikada prije nisam vidjela... Nisam sličila na sebe baš previše, ali dobro... Znam to jer sam pogledala u Ninino ogledalo. Sve je bilo čudno. Ytna je letjela Marku i meni oko glave. Svi smo se pogledali, i tada je Ytna rekla da idemo. Kamo? Nismo znali...nismo ni pitali.
Izgubljene riječi, Tvoji tragovi ( 7) + Stavi na papir + na vrh posta

napisano: 04.12.2006., ponedjeljak u 15:53

Having a party...

prvo-isprika za dugo nepisanje. Ne stignem... Tako, u glavnom...


Pa sad... Bilo je super... Još se ne mogu dobiti. Dee i ja smo se dogovorile da ćemo slaviti doma, pa smo s pripremama počele čim smo se probudile. Kasnije su nam došli Jamie i Tony pomoći, pa smo se usput zafrkavali. Matt je otišao po kolače i tortu (naravno da ih nismo pekle doma, prelijene smo bile za to, naručile smo u slastičarnici), a mi smo slagale sendviče. I tako, sve je bilo spremno u tri sata, taman smo imale još dva i pol sata da sredimo sebe... Pomogle smo jedna drugoj, i kad je Christy ušla u sobu blenula je.
«Wow, kako dobro izgledate, obje!!!»
Ja i Dee smo se nasmijale i zahvalile joj. Čestitala nam je rođendan, i tako, zezale smo se. U pola šest je počela dolaziti ekipa, i samo je falio Mark. Pitala sam se gdje je. Kad je netko pozvonio na vratima, odmah sam potrčala. Ispred vrata je stajao OGROMNI plišani medo s buketom ruža i velikom (vjerujte mi, stvarno velikom) čestitkom. Ja sam gledala što je sad to. Pogledala sam u čestitku... od Marka. Nasmiješila sam se, a Mark se pojavio iza medvjeda.
«Sviđa ti se?»
«DA!!! Ali ne toliko koliko ti!!!» zagrlila sam ga i poljubila. Ušli smo unutra, i unijeli medvjeda, tj., on ga je unio jer je medo ogroman!!! Ostali su se nasmiješili kad su vidjeli Marka kako nosi medvjeda. Dee je podigla pogled i pozdravila Marka, i on je pozdravio nju, ali vidjela sam da im je oboje neugodno. Prvih pola sata nismo ništa radili, ali onda smo se počeli zezati, i bilo je stvarno super... Igrali smo istina-izazov, to je bila komedija, ali nevjerojatno velika komedija =), plesali smo, smijali se... Išli smo se zezati pa smo napravili veliku hrpu na podu (sjeli smo se jedni na druge)...Pjevali na karaoke... I tako, u glavnom, bilo mi je PREDOBRO! Nina je bila malo tiha, i sve to, ne znam o čemu se radi. Jamie ju je zezao da je party breaker, pa se malo sabrala i počela zezati. Eh, da, činilo mi se da ćemo uskoro imati još jedan ljubavni par, moju seku i Tonya, nešto su mi bili sumnjivi...
Pa, nisam se prevarila, što se njih dvoje tiče. Prekjučer su dva sata pričali na telefon, a danas su se našli i sad su skupa, baš mi je drago zbog njih. Nina je rekla da mora razgovarati sutra sa svima nama, i s Dee, i da dođemo k njoj navečer, jer neće biti nikoga doma, njezini i Nickovi svi skupa idu nekamo, a blizanke i Pete idu s njima. I tako... baš me zanima što nam to Nina mora reći... možda je trudna, hehe.. ma samo se šalim.

Tshara je sjedila na podu svoje kućice i gledala se u malo ogledalo. Bila je visoka nekih 8 centimetara. Imala je zelenkastu kožu, jer joj je element krvi bio zemlja. Imala je velike smeđe oči i tamnozelenu kosu. Raširila je svoja krila, koja su također bila zelene boje, i stresla njima. Tako dugo nije letjela. Prekratko je bila na Ayku da bi ih malo protegnula. Nasmiješila se svome odrazu. Izgledala je jednako već stoljećima. Iskrice ne stare. One se rode, one odrastu i ostaju takve dok ih netko ne uništi. U ogledalu je ugledala i Nahleein odraz. Nahleein element krvi bio je voda, i bila je sva plavkasta. Imala je duboke plave oči, i morski plavu kosu. Također je zatresla krilima
«Hej, Tsi, nisam nikada letjela ovdje. Je li teško?»
«Ne, nimalo. Jednako je kao i na Ayku. Znati ćeš, ne brini se.» Okrenule su se i pridružile Chiatu, Cuniju i Ytni. Chiatov element krvi je bila vatra. Imao je crvenkasto-smeđu kosu, i crvena krila. Bio je najsličniji čovjeku od svih njih. Cunijev element krvi bio je zrak. Cuni je bio srebrnkast. Njegova je kosa bila srebrnkasto-bijela i uvijek raščupana. Njegova krila bila su siva. I još je tu bila Ytna. Ytna je bila nečime drugačija od svih njih. Nije imala određen element krvi, jer ono što je ona čuvala bila je energija. Njezina su krila bila bijela poput oblaka, a kosa joj je bila crna poput ugljena. Koža joj je bila blijeda, i nije imala neku određenu boju. Sjedili su u Tsharinoj kućici i čekali kada će Tsharina čuvarica dovesti ostale. A trebalo se to dogoditi uskoro...
Izgubljene riječi, Tvoji tragovi ( 5) + Stavi na papir + na vrh posta