napisano: 01.01.2007., ponedjeljak u 15:42

kratki post...jer da objavim dalje nema smisla... ovako je cjelina... btw. SRETNA NOVA

«Koje sranje» pomislila sam kad sam izmoreno sjela na pod. Nikako se ne mogu skoncentrirati, točnije, ne mogu napraviti to što bi trebala. Mark je sjeo k meni i pitao me što me muči, iako je njega mučilo isto. Ytna je sjela uz jedno od ogledala u koje sam ja trebala poslati zraku i počela me zezati. Malo mi je falilo da ju zviznem. Ja se satima mučim a njoj je to smiješno. Luda mala. Ne mogu više. Moram se malo odmoriti, osjećam se tako umorno... Ma u glavnom, jedva čekam da ovo završi i da se vratimo svi skupa doma, na Zemlju, da se izvalim u krevet i zaspem...Joj meni... Ytna nas gnjavi da opet probamo. A mili Bože, ...(ah, koja ironija...Bože... strašna sam...sada znam kako je sve ustrojeno, i da je ono što zovemo Bogom, zapravo dvoje. Tachi i Shea... A mi im moramo pomoći... ) A dobro...idem probati, i Mark sa mnom...

Jei! Uspjeli smo! Sada bih to mogla ponoviti tisuću puta, kako je sada jednostavno. Joj, jedva čekam da se vratim doma! Jedva čekam, mrtva sam umorna. Sada se idemo naći s ostalima u Dvorani. Shea i Tachi su zadovoljni nama. Aleluja. Skoro sam napisala hvala Bogu...m da. Moram se odučit od toga, sad kad znam koliko je ta rečenica besmislena. Shea nam je podijelila neke znakove (ili kaj god to bilo) koji su se zalijepili(ako se to može tako reći...zapravo su se stopili) s našim privjescima. M da... I sad povratak! Tooooooooooo.

Izgubljene riječi, Tvoji tragovi ( 5) + Stavi na papir + na vrh posta

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.