|
«Cas...» bilo je sve što je rekao. I cijelo objašnjenje. Eksplozija. To se dogodilo. Eksplozija slika u mojoj glavi...Mislim da je Mark vidio isto i dojurio je do mene. Bila sam na koljenima, nisam mogla ustati... Sjeo je do mene, ja sam se sjela njemu u krilo... Slike...krv, patnja, bol...i ona! Kako mi odmah to nije bilo jasno!
Te slike...ne mogu vam to opisati...prepričati...ne...mogu vam opisati jer to nisu samo slike...to su osjećaji!!! Ja to nisam samo vidjela, ja sam to osjetila! I boljelo je! Kao nikada ništa do sada! Opisati ću vam...samo dijelove...jer te slike... sumnjam da bi to neki mogli podnijeti...osim što je bolno...i odvratno je!
Prvo, kada je rekao Cas, sam ostala zabezeknuta. Slike i osjećaji su navalili tek nekoliko trenutaka nakon. Cassandra...vidjela sam prvo njeno lice. Zatim...to nije bila ona... Promijenila se. Znala sam...Noti, dali su joj moći. Znala sam tko je ona. A tko je? Trebala je biti moja majka. Biološki, ona to i je bila, ali ovako...nikada. Ona je jedna od njih! Djelomice, jedna od njih. Dobila je neke moći, u zamjenu za služenje njima. Njezina zadaća... Pa, Noti su znali otkad smo se mi rodile, da ćemo mi biti drugačije, da ćemo biti Čuvarice. Dee i ja, mislim. Ali ukoliko se mi ne volimo, nema ništa od toga. Ljubav je ono što veže sve čuvare.. prijateljska, sestrinska, obiteljska, ljubav između dvoje... ali ljubav... Bez nje...ništa, ne može se ništa. I zato je ona trebala nas razdvajati, nikada nam ne dozvoliti da se volimo... I zato je nestala onoga dana kad je Dee plakala, zato je nestala. Jer... da je ostala... nije nas mogla više razdvajati... a jedan njen dio...onaj dio koji su joj dali Noti...ubijao bi ju... A sada se vratila. Da nas uništi. Nije mogla do nas, jer smo bili u Dvorani. Tada je odlučila, nije uopće pokušala ponovo doći do nas, nego je išla na osobu do koje nam je objema stalo. Našeg oca.
Ušuljala se kad je bio sam... i počela svoje mučenje. Nije to bilo da bi joj rekao gdje smo, nego da bi nas povrijedila! Neću opisivati slike. Ne mogu opet prolaziti kroz sve to. U glavnom...ono što mu je učinila, bilo je...ne neljudski, nego...nitko to ne zaslužuje! Mučila ga je psihički i fizički! Ali sve dolazi na naplatu, pa će i njoj njeni grijesi. Nije to osveta. Ja joj neću ništa napraviti. Shea i Tachi će. Ali sada imam motiv više da ju ulovim! I da zaustavimo Note!
Vratili smo se doma. Ostalima smo objasnili što se zbivalo. Svi su tješili mene i Deidre, ali... nije bilo potrebno. Nije bilo boli, ne više... Sada je to samo bila želja da zaustavim to zlo! Mark me cijelo vrijeme grlio. Bilo mi je tako drago da je uz mene... Sjeli smo se kod Nine u sobu, i pričali. Smišljali način da ih zaustavimo. Jer smo znali da će nastaviti napadati na one koje volimo, a ne nas direktno. To nismo mogli dozvoliti. Policija je došla do nas nakon nekoliko sati (ajme kako su brzi....kao puževi...) da bi rekli meni i Deidre da ne možemo natrag kući (a to kao nismo znale i same). Morali smo nekamo otići. S Mattom je riješena stvar on je rekao da ide k Christy i nisu ga mogli zaustaviti, ali nas dvije nismo znale. I još su rekli da se zapravo svi moramo maknuti(nas 10) jer bi ona osoba koja je napala tatu mogla napasti i naše prijatelje. Iako smo mi znali da je skrivanje uzaludno, jer Cassandra ovako i onako ne traži nas, nego će napadati nevine ljude, nismo smjeli to reći policiji... I tako bi se rasprava kamo ćemo vodila u nedogled, da je Mark nije riješio. S obzirom da ima kuće(vile...ah...m da) na par mjesta, starce su odselili u dvije (jedna u Thentyju-gradić na nekih 20km odavde, druga u Kerenu, to je dosta daleko...), a mi smo išli u jedan grad na jugu, zove se Lataria. Dogovoreno je da se idemo spakirati (samo najnužnije stvari) i nađemo se kod Larenni'sa za sat i pol, u pola 10. Dee i ja smo imale problem. Nismo smjele u kuću više, da nešto ne pomrdamo. Na svu sreću Dee je imala novčanik sa sobom pa smo otišle kupiti nešto odjeće, morale smo to sada jer je već kasno, a nismo mogle baš skroz bez odjeće ići... U pola 10 smo svi bili kod Larenni'sa. Dečki su bili u autima (Jamie, Mark i Tony) pa su nas vozili. Išli smo u zračnu luku. Nikada se prije nisam vozila avionom i malo sam se bojala. Zračna luka je ogromna! Naš je avion kretao u pola jedanaest, i sjedila sam u čekaonici. Mark me držao za ruku. Bojala sam se. Sada sam se tek počinjala bojati, nakon par sati! Sada kad sam se staložila i stigla posložiti sve stvari u svojoj glavi...počela sam plakati. Mark me zagrlio. Znala sam da mi želi pomoći, ali nije znao kako. Znala sam da je uz mene i to mi je puno značilo! U avionu sam sjedila s njim, naravno. Zaspala sam mu na ramenu. U Latariu smo stigli oko dva sata ujutro. Petnaestak minuta prije Mark nas je sve probudio i rekao nam da je tu toplo i da nam jakne neće trebati, a i da ćemo izgledati smiješno obučemo li ih, jer ih nitko ne nosi. Poslušali smo ga. Kad smo izašli na stanicu mislila sam da je uključeno grijanje, temperatura je bila ugodna, ali stvarno je bilo tako toplo! Moglo se biti u kratkim rukavima! U glavnom, busom smo otišli do obale. Mark nas je poveo pješice do vile. Bila sam preumorna da bi ju promatrala, ali na prvi pogled mi se činila lijepom. Ušli smo unutra. Bila je velika. Mark nas je smjestio po sobama. Ja sam bila s njim. Soba je bila lijepa, i bila su dva kreveta. Prekapala sam po stvarima i shvatila da nemam pidžamu. Sjela sam na pod smijući se.
«Što je bilo?» pitao me Mark začuđeno.
«Ma...tvoja smotana cura je zaboravila kupiti nešto u čem će spavati» rekla sam smijući se sama tome kako sam blesava.
«A zbog čega se ti zabrinjavaš...» rekao je i nakon pola minute mi dobacio majicu kratkih rukava.
«malo će ti biti velika, ali mislim da je za spavanje OK?»
«Da, naravno!» poljubila sam ga, i otišla se presvući. Kad sam se vratila sjedio je na krevetu. Sjela sam do njega. I zaspala mu u naručju (iako se ne sjećam kako, znam jer sam se probudila s njim)...
Prva stvar kad sam se probudila bila je iznenađenje. «Gdje sam?», pomislila sam...Nakon nekoliko sam se trenutaka sjetila. Mark se probudio nekoliko minuta nakon mene. Sunce je već bilo visoko na nebu, i bilo je toplo. Došla sam do prozora i rastvorila zavjese. Dočekao me šum valova i graktanje galebova. Drveće se ljuljalo na povjetarcu, a more se pjenilo. Plaža je bila bijela, i od sitnog pijeska. Ne znam kako opisati taj prizor, prekrasno je! Mark je stao iza mene i zagrlio me. Nekoliko trenutaka nakon toga otvorila su se vrata i čula sam vrisak. Okrenuli smo se, na vratima je bila mlađa žena.
|